Notingem Forest se našao u velikoj krizi nakon što je vlasnik kluba, Grk Evangelos Marinakis, doneo neočekivanu odluku da smeni uspešnog Nuna Espirita Santa i dovede Anđa Postekoglua. Australijski stručnjak ni posle sedam utakmica nije uspeo da ostvari pobedu, a navijači sve glasnije traže njegov odlazak i povratak Portugalca.
Ponekad fudbalski čelnici, koji bi trebalo da najbolje znaju kako da vode klub, povuku najčudnije i najnerazumljivije poteze. Grčki magnat Evangelos Marinakis, vlasnik Notingem Foresta, smenio je uspešnog trenera Nuna Espirita Santa posle samo tri utakmice nove sezone i na njegovo mesto doveo u engleskom fudbalu kompromitovanog Australijanca Anđa Postekoglua. Ova odluka, uprkos (varljivo) dobrom početku koji je Postekoglu imao na klupi Totenhema, brzo se pokazala kao pogrešna – Australijanac očigledno nema dovoljno znanja za vođenje kluba u Premijer ligi.
Sada Marinakis, čini se, žali zbog svoje odluke. Postekoglu je do sada vodio sedam takmičarskih utakmica i nije ostvario nijednu pobedu. Navijači, koji su bili izuzetno vezani za Portugalca Espirita Santa, nimalo nisu zadovoljni. Atmosfera u klubu, koji je prošle sezone oduševljavao neutralne ljubitelje fudbala, sada je postala toksična.
Kada je Forest u Ligi Evrope kod kuće iznenađujuće izgubio od danskog Midtjilanda, navijači su izgubili strpljenje. Nakon trećeg gola gostiju u 88. minutu sa tribina se prolomilo skandiranje: „You're getting sacked in the morning“ („Ujutru ćeš biti smenjen“), a potom su usledile i pesme u čast Nuna Espirita Santa.
Postekoglu je znao u kakvu situaciju ulazi – naslediti omiljenog i uspešnog trenera samo tri nedelje nakon početka nove sezone i istovremeno pokušati da potpuno promeni stil igre bio je ogroman izazov. Kako Forest igra dva puta nedeljno, vremena za uvodjenje novog sistema gotovo da nema.
Već sada su vidljive sve stare slabosti iz njegovog perioda u Totenhemu – loša odbrana kod prekida, povrede centralnih bekova, tim koji igra izuzetno visok presing bez stvarnog učinka u napadu i uz gubitak stabilnosti u defanzivi.
Od Nunovog prošlogodišnjeg Foresta nije ostalo gotovo ništa. Ta ekipa je znala organizovano da se brani, retko je primala golove, igrala je brzu tranziciju, bočni igrači su dobijali lopte u prostor, a ne u noge. Bila je i psihološki čvrsta – igrači su verovali u trenera i njegovu filozofiju, vladala je atmosfera „mi protiv svih“.
Marinakis je grubo posegao u strukturu tima i celog kluba. Dolazak bivšeg sportskog direktora Arsenala, Brazilca Edua, promenio je ustrojstvo kluba, potom je zamenjen trener, način igre i pola ekipe. To je jednostavno bilo previše.
Fudbal je meritokratija. Nagrađuje strpljenje i promišljenost, a kažnjava brzopletost i poteze bez fudbalske logike. Promene koje je uveo Marinakis jednostavno nisu imale fudbalsku logiku – i rezultati to već potvrđuju. Ako se ovakav trend nastavi, Forest bi mogao postati glavni kandidat za ispadanje iz lige, što je na kraju prošle sezone delovalo nezamislivo. Postekoglu verovatno neće oboriti neslavni rekord Škota Aleksa Mekliša, koji je u sezoni 2012/13 na klupi Foresta izdržao samo sedam utakmica, ali ako uskoro ne počne da pobeđuje, nestrpljivi grčki magnat ga neće još dugo trpeti.