Veljko Paunović i Santi Kazorla: Heroji koji su vratili Oviedo u La Ligu posle 24 godine

U upravo završenoj sezoni, nekoliko evropskih klubova se posle izuzetno dugog vremena vratilo u prvoligašku konkurenciju. Holandski Telstar se vratio u Erediviziju posle skoro pola veka (47 godina), francuski Pariz FC u Ligu 1 posle 46 godina, italijanska Piza u Seriju A posle 34 godine, portugalska Alverka u Primeiru posle 21 godine i turski Kočaelispor u Superligu posle 16 godina. U ovu raznoliku grupu evropskih povratnika spada i španski, odnosno asturijski Real Ovijedo, koji se u Primeru vratio posle (pre)dugih 24 godine.

Real Ovijedo, za koji je nekada igrao i Robert Prosinečki, veliki je klub sa stadionom koji prima više od 30.000 gledalaca. Na večitoj tabeli Primere nalazi se na 18. mestu, pošto je u elitnom rangu proveo čak 38 sezona. Prvi put je među elitom igrao još u sezoni 1933/34. Međutim, u poslednje 24 godine fudbalski bogovi nisu bili naklonjeni ovom klubu.

Navijači Ovijeda su prošli kroz pravi pakao u proteklom četvrt veka. Nakon što su 2001. ispali iz Primere, već sledeće godine su ispali i iz Segunde, a 2003. su zbog finansijskih problema završili čak u četvrtom rangu takmičenja. Dva puta su bili na ivici bankrota, jednom su se vratili u treću ligu, pa opet ispali u četvrtu, a tek 2015. su se konačno vratili u Segundu – delom i zahvaljujući finansijskoj pomoći bivših igrača Huana Mate, Mićuha i Santija Kazorle, a delom i zahvaljujući ulaganju meksičkog milijardera Karlosa Slima.

Za istorijski povratak u Primeru zaslužni su svi u klubu, posebno srpski trener Veljko Paunović i strelac odlučujućeg gola u finalu plej-ofa Fransisko Portiljo. Ali, daleko najveće zasluge pripadaju lokalnom heroju, ikoni kluba, svetcu i idolu – jedinstvenom Santiju Kazorli.

Danas 40-godišnji Kazorla rođen je u selu Fonsjelo blizu Ovijeda i već sa osam godina postao je deo klupske akademije. Zbog tadašnjih finansijskih problema kluba, sa samo 18 godina prešao je u Viljareal, bez da je ijednom nastupio za prvi tim svog voljenog kluba. Tokom bogate karijere igrao je šest godina za Arsenal (2012–2018), bio dvostruki šampion Evrope sa Španijom (2008. i 2012), i sakupio 108 nastupa u evropskim takmičenjima, uključujući 38 u Ligi šampiona.

Uprkos svemu tome, Kazorla je kao najvažniji meč svoje karijere označio upravo revanš utakmicu plej-of finala protiv Mirandesa. Kada se 2023. vratio u Ovijedo, sa 38 godina, postavio je sebi cilj – da voljeni klub vrati na staze stare slave. „Igrao bih besplatno, ali to nije dozvoljeno“, rekao je tada. Pristao je na najnižu moguću platu za profesionalnog igrača u Španiji, a jedini uslov bio je da se 10% od prodaje njegovog dresa sa brojem 8 donira omladinskoj školi.

Regularni deo sezone 2024/25 Ovijedo je završio na trećem mestu Segunde, pa je i drugu sezonu zaredom morao u kvalifikacije. U sezoni 2023/24 ih je eliminisao Espanjol na poslednjem koraku, a ni sada protiv Mirandesa nije krenulo dobro. Posle eliminacije Almerije u polufinalu (2:1, 1:1), Ovijedo je prvu finalnu utakmicu izgubio 0:1.

Pred revanš na stadionu Karlos Tartijere, koji je Kazorla označio kao „najvažniji dan karijere“, zavladala je fudbalska groznica. Stadion je bio krcat, očekivanje ogromno. Međutim, prvi su poveli gosti iz Mirande de Ebro – grada sa svega 35.000 stanovnika. Ukupan rezultat bio je 2:0 za goste, i činilo se da će asturijski san ponovo pući.

Ali u 38. minutu – penal! I to za Ovijedo. Kazorla je preuzeo odgovornost i postigao jedan od najvažnijih golova u istoriji kluba. U drugom poluvremenu, izjednačenje u ukupnom rezultatu doneo je Ilijas Čaira, Marokanac pozajmljen iz Đirone. Meč je završen 2:1, bez pravila gola u gostima – igrali su se produžeci.

U 103. minutu, čudesan gol iz okreta postigao je veteran Portiljo (35) i Ovijedo je bio samo 17 minuta daleko od povratka u Primeru. Završnica je bila burna – gotovo masovna tuča, dva crvena kartona – ali na kraju su domaći izdržali i slavili istorijsku pobedu. Navijači su preplavili teren, slavlje je moglo da počne. Ovijedo se vratio!

Trener Paunović, koji je 2001. bio na terenu kada je Ovijedo poslednji put igrao u Primeri protiv Majorke, rekao je:

„Ne postoji način da opišem šta ovo znači za nas. Ovi igrači su heroji, svaki od njih. Zaslužuju ogromno priznanje.“

Na proslavi na Plazi Amerika, Kazorla se obratio navijačima rečima:

„Bez vas – Ovijeda ne bi bilo!“

I to nisu bile prazne fraze. To je bila gola istina. Jer bez ovih navijača, koji su ostali verni i u najtežim trenucima, Ovijedo bi odavno nestao. Oni su 2003. spasli klub od gašenja, iako je grad već bio osnovao novi klub. Isto su uradili i 2012, kada je klub ponovo bio na ivici. Tad su navijači masovno kupovali deonice i bukvalno spasli Real Ovijedo.

„Ludo je, zapravo smešno, da sam najlepši trenutak života doživeo sada, sa 40 godina“, rekao je Kazorla.

„Imao sam sreće da osvojim mnogo – titule, trofeje – ali Ovijedo je moj još od detinjstva. Ovde je osećaj drugačiji. Ovo je jedinstveno.“