
(foto: Getty Images)
Sezona preokreta: Da li će Inter platiti cenu borbe na tri fronta?
Porazom u polufinalu italijanskog kupa protiv omraženog rivala, Inter je već izgubio priliku da ove sezone ponovi istorijsku trostruku krunu iz 2010. godine, kada je pod vođstvom Žozea Murinja osvojio Seriju A, Kup Italije i Ligu šampiona. Da li bi moglo da se dogodi da ekipa Simonea Inzagija na kraju ostane potpuno praznih ruku?
Porazom od Bolonje pre nedelju dana, Neroazuri su dozvolili Napoliju da ih stigne po broju bodova, a u slučaju da bi ekipe sezonu završile sa istim brojem poena, u Italiji ne odlučuje gol-razlika ili međusobni skor, već se igra dodatna utakmica. To se poslednji put dogodilo 1964. godine, kada je Bolonja pobedila Inter i osvojila svoj (do danas) poslednji skudeto.
Proteklog vikenda situacija se za Inter dodatno pogoršala — Inzagijeva ekipa izgubila je na domaćem San Siru od Rome, dok je Napoli pobedio Torino i pobegao na tri boda prednosti. Sa tri uzastopna poraza, Milanezi su ugrozili sezonu koja je mogla biti istorijski uspešna, a sada preti da postane istorijski neuspešna.
Konteeov Napoli je u finišu prvenstva u velikoj prednosti, ne samo zbog bodova, već i zato što nema druge obaveze, dok Intera čeka polufinalni dvomeč sa Barselonom. Slično je bilo i 2010. godine, kada je Murinjo u istorijskom dvoboju, uz pomoć islandskog vulkana i ozbiljnih sudijskih grešaka, izbacio Barselonu.
Tada je Inter bio autsajder protiv Gvardioline Barselone, dok je sada teško reći da su Katalonci favoriti protiv Interista. Ekipa nemačkog trenera Hansija Flika je izuzetno talentovana, ali vrlo mlada i neiskusna, a Flikova rizična taktika i ekstremno visoka odbrambena linija često deluju samoubilački.
Na drugoj strani, Simone Inzagi je bez dileme jedan od najboljih trenera u Evropi — trener koji nije "oženjen" jednim stilom igre. Inzagijev Inter je izuzetno prilagodljiv tim, sposoban da igra na više načina. Osnov je, kako i priliči italijanskom timu, čvrsta odbrana, ali Inter je i ofanzivno vrhunski i raznovrstan. Naravno, kada je u formi.
Možemo mirno reći da je ovo polufinale potpuno otvoreno. Ako Inter preskoči ovu visoku prepreku, u finalu ga čeka Arsenal ili Pari Sen Žermen, pa je put do evropskog vrha posut brojnim zamkama. Među četiri polufinalista nema izrazitog favorita — svaka od ekipa ima sasvim realne šanse za evropsku titulu.
Lako može da se dogodi da Inter, koji je bio na korak od čak tri trofeja, na kraju igra samo za jedan — onaj domaći, koji je do skoro delovao kao najlakše dostižan. Inter je, ruku na srce, daleko najbolji tim na Apeninskom poluostrvu. Ali težak raspored i iscrpljujuće borbe na tri fronta odrazile su se na formu u ligi. Kontesov Napoli je odavno "žrtvovao" kup, dok Napolija u Evropi nije bilo zbog istorijski loše odbrane titule prošle sezone.
U poslednja četiri kola, Inter ima nešto teži raspored (Verona i Lacio kod kuće, Torino i Komo u gostima) od Napolija (Leče i Parma u gostima, Đenova i Kaljari kod kuće). Ako se tome dodaju mentalni i fizički napori potencijalnog polufinala sa Barselonom, finala i tri boda zaostatka, Napoli ima odličnu šansu da otme skudeto iz ruku Milaneza.
Na kraju, Inter bi zaista mogao da ostane potpuno praznih ruku.