SRB | SLO | ENG

Međunarodni fudbal

Otac i sin: Aleksandar Stanković ispred postera Dejana! Prvo pogledam grb, pa onda prezime

Redakcija 9. oktobar 2025 0 Komentariši
Aleksandar Stanković (foto: Zvanični FB/TW/IG kluba/saveza)
Lepa fudbalska priča iz Srbije — priča o ocu i sinu, o fudbalskom nasleđu koje se ne meri prezimenom, već karakterom, radom i posvećenošću. Aleksandar Stanković, sin legendarnog Dejana Stankovića, stoji danas ispred poster oca u Sportskom centru Fudbalskog saveza Srbije — ali ono što ga vodi napred nije senka slavnog prezimena, već sopstveni put koji gradi korak po korak.

Postoje fudbalske priče koje se same pišu — ne zbog prezimena koje nose, već zbog puta koji biraju. Aleksandar Stanković ne ide stazom poznatog oca zato što mora, već zato što je sam tako odlučio. Od prvih dana u mlađim kategorijama Intera, preko švajcarskog Lucerna do belgijskog Klub Briža, njegov put nije bio ni lak ni nasledan, već zaslužen.

U Lucernu se učio strpljenju, u Brižu već zna šta znači pobediti velike i ući u Ligu šampiona na način koji se pamti. U istoj sezoni, u evropskoj eliti, stigla je i pobeda protiv Monaka, poraz od Atalante koji više podseća na opomenu nego na neuspeh, i dve uzastopne prvenstvene pobede koje su pokrenule lavinu ambicija.

U dresu Srbije, u svim mlađim kategorijama, Aleksandar je bio više od igrača — često i vođa. Kapiten, izvođač slobodnih udaraca, onaj koji preuzima odgovornost i kada treba prvi da šutne penal. Ume da pogodi, ali još više ume da uči — što je i ključna lekcija koju je poneo iz kuće Stankovića. Sa ocem, kaže, nikada ne razgovara o onome što je bilo dobro. Samo o onome što može biti bolje.

Sada, sa prvim pozivom u „A” reprezentaciju, stoji na pragu onoga o čemu je maštao dok je bratu Filipu šutirao slobodnjake po dvorištu u Milanu. I dok vreme ne donese taj trenutak da možda zajedno obuku dres Srbije, Aleksandar ostaje veran sebi — miran, fokusiran i posvećen.

„Kao što bi svaki tata rekao sinu, rekao mi je da se ponašam lepo, da pre nego što obučem dres, prvo pogledam grb Srbije i da ga uvek stavim ispred prezimena. Video sam njegov portret ispred svlačionica. Svaki put kad dođem u Staru Pazovu, stanem ispred te slike, pogledam je i poželim da mu se jednog dana približim po broju nastupa za državni tim.“

Njegov put tek počinje, ali vrednosti koje nosi već su zrele — skromnost, rad i osećaj časti. Baš onako kako ga je tata naučio: prvo se pogleda grb, pa onda prezime.

KOMENTARI

0
Vest nema komentara.

ODGOVORI NA KOMENTAR

PONIŠTI
OBJAVI

SREDI KOMENTAR

PONIŠTI
SAČUVAJ

Poslednji komentari

Najviše komentarisano

Istaknuto

Tako mi je muka od VAR-a, ovo je užasno. Oduzima svu emociju i energiju iz fudbala. ...više
Vejn Runi
Ništa se ne dešava. Sve ovo je očekivano. Svi oni koji su od ranije pretendovali da dođu u Partizan koriste svaku priliku. Da li je to loš rezultat, politička dešavanja u zemlji, promene posle izbora. Oni žele da se domognu Partizana. Dok smo mi na ovim pozicijama nećemo biti socijalna ustanova, ni zavod za zapošljavanje. ...više
Rasim Ljajić
Zadržavanje Maksimovića u Crvenoj zvezdi na još godinu dana usporilo bi razvoj Vasilija Kostova. ...više
Marko Marin

Anketa

Ko nosi najviše krivice za razdor u FK Partizan?


Svi glasovi: 3666
Nogomania.rs
Sve ostalo je nebitno.

Portal www.nogomania.com jedan je od najposećenijih sa sportskim sadržajem u regionu.

Na dnevnom nivou se nude sadržaji iz sveta fudbala, a na medijskom prostoru prisutan je od 2000. godine.