(foto: Posnetek zaslona)
Bosna i Hercegovina je strepela od ovog dana, ali vreme ne štedi ni najveće. Dijamant je potvrdio da će 2. oktobra protiv Švedske odigrati svoj poslednji meč u dresu sa državnim grbom i staviti tačku na 19 godina dugu reprezentativnu karijeru.
Bosna i Hercegovina je dugo čekala ovaj dan, a mnogi su se potajno nadali da do njega neće doći. Ipak, iako deluje kao da je večan, godine teku i za Edina Džeka. Kapiten i najbolji strelac u istoriji Zmajeva zvanično je objavio da napušta reprezentaciju.
Džeko je u martu proslavio 40. rođendan, a ova sezona u nemačkom Šalkeu verovatno je i njegova poslednja u igračkoj karijeru. Definitivno je, međutim, da se oprašta od nacionalnog tima u kom je trajao čitavih 19 godina. Za BiH je odigrao 151 utakmicu, postigao 73 gola i predvodio zemlju do istorijskog plasmana na dva Svetska prvenstva.
Svoju emotivnu poruku navijačima Džeko je preneo u celosti:
"Ponekad sam se znao zapitati kada će doći ovaj trenutak… Ali nikada nisam mogao zamisliti koliko ću biti emotivan dok budem pisao ove riječi. 2. oktobra, protiv Švedske, odigrat’ ću svoju sljedeću i posljednju utakmicu za našu reprezentaciju. Ništa u mojoj karijeri ne može se porediti s ponosom koji sam osjećao svaki put kada sam obukao taj dres. Ništa.
Bio je to moj dječački san, san koji sam nosio sa sobom svaki od 151 put kada sam imao čast predstavljati svoju zemlju na fudbalskom terenu. Uvijek sam bio jednako ponosan što ga nosim, baš kao i prvi put. Prošlo je gotovo dvadeset godina od te utakmice protiv Turske. Mnogo toga se od tada promijenilo, promijenio sam se i ja, ali moja ljubav prema ovom dresu nikada nije.
Sada osjećam da je došlo vrijeme da se povučem. Ako sam s reprezentacijom stigao do svoje 40. godine, onda je to zato što sam davao sve što sam imao. Svaki put. Sve. Igrati za svoju zemlju bila je najemotivnija privilegija koju mi je fudbal ikada pružio. Plasman na naše prvo Svjetsko prvenstvo 2014. godine i dalje je jedan od najsretnijih trenutaka mog života kao fudbalera. Emocije koje sam osjetio one noći nakon gola protiv Velsa, a zatim i u Zenici protiv Italije u martu, zauvijek će ostati u mom srcu. Vidjeti moje ljude kako slave na ulicama naših gradova bio je još jedan nevjerovatan poklon koji mi je fudbal dao.
Bit će vremena da zahvalim svima koji su bili uz mene i podržavali me tokom ovog predivnog putovanja. Za sada samo želim da te večeri protiv Švedske budete tamo, da zajedno podijelimo još jednu emociju… Jer svaki od ovih nevjerovatnih trenutaka bio je nešto što smo proživjeli zajedno. I upravo tako želim doživjeti svoju posljednju noć u dresu reprezentacije: sa svima vama uz sebe, noseći dres koji volim još od dječačkih dana – i koji ću voljeti do kraja života."