
Kada se igra urugvajski derbi stadion je ispunjen do poslednjeg mesta. (foto: Zvanični FB/TW/IG kluba/saveza)
Penjarol i Nasional su već 556 puta igrali u istoriji, koju pišu od davne 1900. godine i prvog sudara.
Bio jednom jedan derbi. Kakav derbi, strašan derbi. Tu je najviše nacionalnih titula, najveći broj navijača, najbolji igrači u zemlji. Istorija na dlanu.
Tu je podeljeni grad, podeljena zemlja, pravi rat, pesmama, zastavama, ali i pesnicama.
Najstariji derbi izvan granica Ujedinjenog Kraljevstva mora biti negde u Italiji, Španiji, rekli bi zaljubljenici u fudbal. Oni malo manje navijački opredeljeni, a više istorijski potkovani, znaju.
Pre nego što su
Milan i
Inter počeli vojevanje u derbiju "Dela Madonina", pre španskog "El Klasika", i mnogo pre argentinskog "Superklasika", dva ljuta gradska rivala su počela svoju večitu priču. Priču koja nas vodi tamo gde se La Plata uliva u Atlantski okean, u najmanju državu Južne Amerike, Urugvaj, i njen glavni grad, Montevideo.
Penjarol
FIFA je 1983. imenovala top pet najvažnijih stadiona u istoriji fudbala. "Vembli", "San Siro", "Santijago Bernabeu", "Marakanu", onu brazilsku naravno, i "Sentenario". I upravo tu, na "Sentenariju", koplja ukrštaju dva najslavnija urugvajska kluba,
Nasional i
Penjarol.
Kad je derbi u pitanju, rivalstvo nije samo na terenu. U Urugvaju se čak spore koji je klub stariji. Tog, 28. septembra 1891. je osnovan
CURCC (Central Uruguay Railway Cricket Club). Osnovali su ga Englezi koji su radili za britansku železničku kompaniju, zajedno sa nekoliko Urugvajaca i jednim Nemcem. Domaćima je mnogo lakše bilo da klub zovu po delu grada u kome se nalazi sedište, nego da lome jezik sa dugačkim i komplikovanim engleskim nazivom.
TRibina sa navjačima Penjarola (foto: Uradni Twitter profil kluba/zveze )
Negde sredinom 18. veka, jedan od prvih doseljenika u taj deo Montevidea je bio
Đovani Batista Krosa, a mesto iz kog je došao zajedno sa zemljacima je bio Pinerolo, pored Torina. Naravno, u prevodu i u lošem akcentovanju odomaćio se naziv "tamo gde žive ljudi iz Pinerola", pa je čitav kraj nazvan Penjarol. I početkom 20. veka, CURCC menja ime u Penjarol. Boja dresova naravno mora da ima veze sa železnicom, pa su tu crne i žute, uzdužne pruge, koje podsećaju na boju znakova na železnici.
Nasional
Ljuti rivali, osnovani 1899. imaju drugu teoriju. Oni tvrde da su CURCC i Penjarol nekoliko godina igrali odvojeno, dok se nisu ujedinili 1914. Zato sebe smatraju starijim klubom, i ne priznaju Penjarolove titule osvojene pre 1914. Za razliku od crno-žutih, Nasional su osnovali urugvajski studenti, želeći da se bave vrlo popularnim sportom odvojeno od imigranata, naročito britanskih.
Nasional je dobijen spajanjem Urugvajskog Atletskog kluba, koji je imao plave dresove, i fudbalskog kluba
Montevideo, koji je igrao u crvenim. Kasnije im je pridodat i klub
Defensa koji je igrao u belim majicama, i tako su nastali urugvajski Trikolori. Jedno je sigurno, dom slavnog Nasionala je najstariji stadion u Južnoj Americi, "Gran Parke Sentral", i na njemu se urugvajska liga igra od kada je sazidan, 1900.
Koreaografija pristalica Nasionala (foto: Uradni Twitter profil kluba/zveze )
Bio jednom jedan derbi. Kakav derbi, strašan derbi. Te godine je i počelo veliko rivalstvo, kada je odigran i prvi veliki meč. Dobio je Penjarol. Kao i svaka priča koja traje više od 120 godina, i ova ima uspone i padove jednih i drugih, junake i tragičare i neobične epizode. Bilo je goleada, osvajanja titula na domaćem, ali i gostujućem terenu, tuča i crvenih kartona, čak i hapšenja na sred terena. Nekoliko priča se izdvaja svojom neobičnošću.
Repriza pobede nad Jugoslavijom
Dešavalo se, početkom 20. veka da igraju samo jedni protiv drugih, a takođe se dešavalo da po više od 40 godina nijedna druga ekipa osim ova dva velikana, ne bude šampion Urugvaja. Ali nikad više od pet puta zaredom.
Posle uspeha selekcije Urugvaja na prvom svetskom prvenstvu, kome su bili domaćini, ušlo se u još veće rivalstvo. Na velelepnom Sentenariju 1933, desila se neobična situacija. Fizioterapeut Nasionala je posle jedne intervencije na terenu, ostavio drvenu torbu odmah pored gola Nasionala, i kada je Penjarolov napadač zaobišao golmana i uputio šut ka praznom golu, svi su mislili da je pogodio stativu. Na odbijenu loptu je natrčao
Braulio Kastro i zatresao praznu mrežu. Sudije su previdele da je lopta udarila u drvenu torbu fizioterapeuta umesto u stativu, i priznao je gol.
Zvuči poznato? Samo tri godine ranije, na svetskom prvenstvu, u polufinalu sa Jugoslavijom, policajac je vratio loptu iz gol auta, domaćini su zatresli praznu mrežu
Jakšićevog gola, a sudije priznale gol. Samo, ovoga nije prošlo. Žestoki protesti sa klupe Nasionala i polovine stadiona, dobili su epilog tek godinu kasnije. Meč je dva puta ponavljan, i Nasional je na kraju pobedio i postao šampion te sezone. Iako je naredna već odavno počela.
Posle tuče i zatvor
Posle Drugog svetskog rata, na jednom derbiju je Penjarol vodio (2:0) na poluvremenu i igrači Nasionala nisu ni izašli na drugo poluvreme. Našli su opravdanje u suđenju. Ipak, ljuti rivali iz Penjarola i dan danas tvrde da su pobegli kroz prozor svlačionice, plašeći se debakla.
Kada kažete derbi, to podrazumeva viteštvo, ali u Montevideu to nije uvek tako. Dešavalo se da sudija isključi čak i dvadeset igrača zbog grubih startova, tuče i nesportskog ponašanja. I kada su svi pomislili da je to deo nekih davno prošlih vremena, na derbiju odigranom 2000. je zbog tuče čak devet igrača, sa trenerom, osuđeno na mesec dana zatvora. Kaznu su, naravno izdržali, uz neviđenu medijsku pompu.
Derbi Penjarol-Nasional igra se pod velikim nabojem (foto: Uradni Twitter profil kluba/zveze )
Posle neverovatnog uspeha Urugvaja na svetskom prvenstvu u Brazilu 1950. i čuvenog Marakanasa, oba rivala su postala nacionalne ikone. Razlog je ležao u tome što je reprezentacija Urusa bila sastavljena od devet igrača Penjarola i šest Nasionala.
Uspon i pad
Prvi
Kopa Libertadores je odigran 1960. Osvajač Penjarol. Sledeće godine je odbranio titulu, i svoje ime svrstao u vrh južnoameričkog fudbala. Kasnije je osvojio još tri najznačajnija klupska trofeja na kontinentu, stajući rame uz rame sa
Bokom koja ima šest trofeja, i nedodirljivog
Independijentea sa sedam. Komšije nisu sedele skrštenih ruku, i osvojile su tri Kopa Libertadores. I jedni ii drugi su imali uspeha i u finalima Interkontinentalnih kupova, pobeđujući
Euzebiovu Benfiku i
Hentov Real Madrid, kao i engleske velikane
Aston Vilu i
Notingem forest.
Bio jednom jedan derbi. Kakav derbi, strašan derbi. Kako su moćni pali? Klubovi iz Čilea, Paragvaja, Kolumbije, čak i Ekvadora su u poslednje tri i po decenije osvajale kontinent, dok Urugvajci imaju samo Penjarolovo izgubljeno finale iz 2011. Nedostatak uspeha na kontinentu, navijači jednih i drugih nadoknađuju podizanjem svetinje na viši nivo.
Divljanja navijača, česti sukobi u kojima se koristi i hladno i vatreno oružje, postaju deo folklora najstarijeg derbija Južne Amerike. Ipak, navijači i jednih i drugih imaju i svetle trenutke. 2011. Penjarolovi navijači su postavili svetski rekord po veličini zastave koju su razvili na tribini. Čak 309 metara.
Ipak dve godine kasnije, na jednoj utakmici Kopa Libertadores, Trikolori su oborili ovaj rekord, postavljajući grdosiju dugu čak 600 metara. I tako već 556 puta. Dele Sentenario, grad, i ceo Urugvaj. Dele i srca miliona Urugvajaca i ljubitelja fudbala u celom svetu.
Bio jednom jedan derbi. Kakav derbi, strašan derbi.